U nedjelju 18. kolovoza 2013. bila je posljednja sveta misa koju su s nama proslavili vlč. Vladimir Drnetić i vlč. Tomislav Kralj. Tijekom kratke službe ostavili su velik trag u našoj župi i zato im od srca hvala! Sigurni smo da će nam se putevi opet često susretati i iskreno se tome radujemo.

U nastavku donosimo oproštajni govor koji je u ime župljana i u ime mladih na misi u 11 h pročitao Nikola Gorupić...

Dragi i poštovani župniče Vladimire, dragi kapelane Tomislave, od milja Vladek i Tomek, želim se od vas oprostiti s nekoliko riječi u ime naše župne zajednice i u ime nas mladih. Prije svega nekoliko riječi kako vas je životni put doveo do nas.

Velečasni Vladimir Drnetić rođen je 26. veljače 1985. u Varaždinu, a živio je kao aktivni župljanin u Župi Uznesenja BDM Zajezda. Uz podršku vlč. Marijana Piskača i svojih roditelja upisuje se u Dječačko sjemenište u Zagrebu i u Klasičnu gimnaziju. Nakon uspješne mature, 2003. godine ustrajno nastavlja svoj odgovor na Isusov poziv, upisuje se u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište i Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Uz Božju pomoć uspješno diplomira, prima red đakonata, te nakon pastoralne godine kod vlč. Vlade Razuma u župi Navještenja – Velika Gorica, 19. lipnja 2010. biva zaređen za svećenika po rukama uzoritog kardinala Josipa Bozanića. Prva služba dodijeljena mu je u Župi svetog Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima gdje je dvije godine vršio službu župnog vikara. Od kolovoza 2012. vrši službu župnog vikara u Župi Uznesenja BDM Pregrada, a 23. studenog 2012. imenovan je upraviteljem župe.

Velečasni Tomislav Kralj rođen je 30. siječnja 1982. u Velikom Trgovišću. Nakon završene opće gimnazije u Zaboku upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu, profesorski smjer na odsjeku za povijest i pedagogiju. Dvije godine kasnije ušao je u Bogosloviju kao svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije te upisao petogodišnji Filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Nakon diplome zaređen je za đakona u Zagrebačkoj katedrali. Đakonsku službu obavljao je u župi sv. Pavla u Retkovcu, a nakon toga 21.lipnja 2008. po rukama nadbiskupa Josipa Bozanića zaređen je za svećenika. Mladu misu proslavio je u rodnoj župi Majke Božje Žalosne 06. srpnja 2008., a nakon toga godinu dana obavljao je službu župnog vikara u župi sv. Josipa na Trešnjevki. Od rujna 2009. imenovan je župnim vikarom u župi sv. Pavla u Retkovcu. Od početka prosinca 2012. imenovan je župnim vikarom u župi Uznesenja BDM u Pregradi gdje je do sada pastoralno djelovao.

Dragi Vladimire i Tomislave, kada ste došli u našu župu sve je živnulo, ništa nije bilo kao prije, nakon odlaska pokojnog župnika Vinka koji je župi postavio temelje i dogorio poput svijeće, vi ste svojim mladenačkim poletom, znanjem i sposobnošću nastavili taj put. Naša vjera dobila je novo lice. Crkvu, vjeru i Boga mladima ste predstavili na potpuno nov način. Pod vašim vodstvom kateheze su postale zanimljivije i počele su privlačiti sve više mladih iz župe. Organizirali ste mnoga hodočašća od kojih je najveće bilo u Rim povodom Uskrsa. Upoznali smo Rim i Vatikan te smo učestvovali na prvoj audijenciji pape Franje. Uvjerili smo se da je Rim doista Vječni Grad. Hodočastili smo i Majci Božjoj u susjednu Sloveniju u Svete Gore. Na sva hodočašća putovali smo autobusom, ali na Mariju Bistricu vašom inicijativom, mladi su odlučili pješačiti. Tamo su dočekali ostale hodočasnike.

Osim na hodočašća mlade ste vodili na mnoge duhovne obnove od kojih je ona na Cresu bila od posebnog značenja za mlade. U društvu s još pedesetak mladih upoznavali smo Boga i stjecali nova prijateljstva. Bilo je još mnogo naših zajedničkih putovanja i prekrasnih iskustava koja se riječima ne mogu opisati. Zato vas sada sve zajedno ostavljam u tišini na nekoliko minuta da se prisjetite onih lijepih trenutaka i emocija s našim svećenicima. Te vaše emocije nitko ne može opisati jer su svakome od vas jedinstvene. Prisjetite se onog što je vama bilo posebno i izmolite neku molitvu vašim riječima za našeg Tomeka i Vladeka. Sjetite se i vi dragi svećenici svega onoga što ste s nama doživjeli, onih trenutaka koji su vam posebno ostali u srcu.

Te misli i te emocije koje ste sada osjetili, nemojte nikad zaboraviti. To je bilo iskreno i svakome od vas jedinstveno. Neka nas ta sjećanja zauvijek povezuju.

Sada na kraju kada nas morate napustiti i otići u drugu župu, želim vam zahvaliti za sve, za sve što ste za nas učinili, za svaki osmijeh i lijepu riječ, za svaki zagrljaj, za svaki trenutak proveden s nama. Hvala vam i za sav trud kojim ste do sada uz Božju pomoć vodili našu župu. Međutim, niti tisuću puta hvala ne može biti dovoljno za svu onu vašu dobrotu i ljubav kojom ste nas obasipavali i uvijek dočekali. Iskreno se nadamo da će opet doći taj premještaj koji vas danas od nas odvodi i da će vas jednog dana k nama vratiti jer urečen rastanak bez našeg htijenja obećava i sastanak. Zauvijek ćemo vas pamtiti i ostat ćete u našim srcima.

Neka vas i dalje prati Božji blagoslov i zagovor BDM!