U subotu, 18. lipnja 2016. godine hodočastili smo Gospi Trsatskoj.

To svetište svrstava se među najstarija svetišta u Hrvatskoj. Mnogi vjernici našli su okrijepu i utjehu te priliku za zagovor pohodeći to svetište, koje se nalazi blizu grada Rijeke.

Povijest svetišta seže sve u daleku 1291. godinu, kada je na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je nazaretska kućica Svete obitelji. U toj kućici je nekoć Arkanđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti po Duhu Svetomu. Predaja kaže da je Sveta kućica bila sazdana od crvenkastog kamena, da nije imala temelj, pod i strop, dok su joj crveni krov krasile posute zvijezde. U Trsatu, na mjestu današnje bazilike, nalazila se 10. prosinca 1294. g., kada je “na krilima anđela odletjela” u talijanski gradić Loreto kod Ancone, gdje je i danas. Usmena predaja nadalje govori  da je nakon odlaska Svete nazaretske kućice s Trsata velika pobožnost hrvatskih vjernika duboko dojmila papu Urbana V. 

Stoga je on 1367.g., u zamjenu za Svetu kućicu poslao u Trsat sliku s likom Djevice Marije. Uz tu kućicu vezana su mnoga čudotvorna ozdravljenja te je navodno sam trsatski župnik Aleksandar ozdravio vidjevši je.

Na hodočašće smo krenuli u ranim jutarnjim satima, kada smo se okupili ispred župne crkve. Nakon toga, uz pjesmu i molitvu putovali smo do našeg odredišta. Kada smo stigli u Trsat, župnik nam je ukratko naveo plan hodočašća te smo krenuli putem svetišta. U crkvi je bila prilika za svetu Ispovijed te osobne molitve i razmatranja.  Franjevci, koji vode ovo svetište, predvodili su Križni Put na „Kalvariji“ pored svetišta, na kojem su se okupili brojni hodočasnici iz naše, ali i ostalih župa. Kada je završio Križni Put, uslijedila je sveta misa. Misu je predvodio naš župnik Ivan Mikec  uz koncelebraciju ostalih svećenika. Vjernici su zdušno sudjelovali na svetoj misi te smo se nakon završnog blagoslova uputili prema busu i krenuli na drugu destinaciju našeg hodočašća, a to je Crikvenica. U tom primorskom gradu imali smo priliku razgledati kulturne znamenitosti, kao što je crkva Uznesenja BDM te prošeteti crikveničkim „korzom“. Bilo je tu i vremena za nešto prezalogajiti ili se pak osvježiti na gradskoj plaži. Nakon svih tih doživljaja i događaja, punih molitve, lijepih susreta i smijeha, u 18 sati smo krenuli na povratak prema Pregradi, kamo smo stigli oko 22 sata.