Na Veliki četvrtak, sveta misa “Večere Gospodnje“ slavila se u 19 sati. Pod misom poslije propovijedi  bio je obred pranja nogu. Svećenik je oprao noge dvanaestorici predstavnika župljana. U toj gesti pranja nogu očituje se Kristovo služenje. Ispunja se Kristova riječ “nisam došao da mi služe već da služim i život svoj dadnem kao otkupninu za mnoge.” Najzorniji prikaz služiteljske ljubavi očituje se u Isusovom pranju nogu svojim učenicima. On šalje učenike da to čine. To je poslanje čitave crkve i svih nas vjernika. Svaki vjernik koji se želio pričestiti na misi Večer Gospodnje stavio je svoju hostiju u kalež prije početka samog obreda. Tim činom pokazali smo svoju odgovornost prema svetoj pričesti. Na toj svetoj misi vjernici su se pričestili pod obje prilike. Na kraju mise vršio se obred prijenosa svetog otajstva. Posvećene hostije se nisu stavile u svetohranište koje se nalazi na glavnom oltaru, već su se prenijele na pokrajni oltar. Na kraju, slijedio je obred ogoljenja oltara. Kao što su Kristu skinuli njegove haljine tako i oltar u crkvi ostaje ogoljen ili otkriven. Župljani su ostali još neko vrijeme u osobnoj molitvi u crkvi.

Na Veliki petak bio je obred u 19 sati, obred klanjanja križu koji je započeo unošenjem križa u pratnji svijeća. Pred oltarom se svećenik je otkrivao križ uz trostruki zapjev :“Evo drvo križa na kom je visio Spasitelj svijeta”, a narod odgovarao: “Dođite poklonimo se.” Svećenik je poljubio križ, a zatim se svatko osobno poklonio križu. Župljani su ostavili kraj križa osobni dar koji se daje za obnovu i čuvanje Isusovog groba u Jeruzalemu. Poslije poklona križu slijedio je posljednji obred, a to je sveta pričest. Pričestili smo se hostijama koje su posvećene na misi Velikog četvrtka. To je jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa te na kraju obreda nije bilo običajnog blagoslova već se razišli u tišini.

Na Veliku subotu obred je počeo u 20 sati. Prvi obred je bio paljenje i blagoslov novoga ognja. Na tom novom ognju svećenik je zapalio Uskrsnu svijeću, koja je slika proslavljenog Spasitelja. Svijeću je ukrasio s pet voštanih kuglica koje simboliziraju pet Isusovih rana, te upisao tekuću godinu (2017.), a na vrhu svijeće i na dnu stavljeno Alfa i Omega, koje na Uskrsnoj svijeći označuju Krista koji je početak i svršetak ljudske povijesti. Nakon hvalospjeva Uskrsnoj svijeći slijedilo je čitanje Svetoga Pisma u kojemu smo slušali izvještaje o stvaranju i otkupljenju svijeta. Služba riječi završila je pjesmom “Aleluja” i evanđeljem o Isusovom uskrsnuću. Nakon toga slijedio je obred u Vazmenoj noći krsna služba gdje je svećenik blagoslovio vodu koja će se upotrebljavati za krštenje. Vjernici su zapalili svoje svijeće i obnovili krsna obećanja koja su za njih na dan njihovog krštenja dali roditelji i kumovi. Vazmeno bdijenje završilo je  svetom misom te na kraju mise i blagoslovom jela.

Na Uskrs su bile svete mise u 6:30, u 11 i 18 sati u župnoj crkvi, a u 8 sati u kapeli sv. Ane  u Gornjoj Plemenščini te u 9:30 u kapeli Majke Božje Bistričke u Maloj Erpenji. Na svim svetim misama okupio se velik broj župljana. Svećenik Ivan Mikec naglasio je u propovijedi da mi kao vjernici, pozvani smo da ne gubimo nadu u dobro, plemenito i pošteno. Zato smo po krštenju pozvani da upoznamo Krista, Njegov život i nastojimo Njegov život primjenjivati u svagdanjim odnosima. Kad bi ljudi, koji se nazivaju kršćanima, dosljedno živjeli krsni savez s Bogom, obitelji bi nam bile bolje i radosnije. Skrenuo je pažnju da je ovogodišnji Uskrs posijao strah od terorizma, neslaganja s politikama svijeta, strah od propadanja velike korporacije u našoj državi, ali i drugih tužnih istina modernog društva, bogatih želja, a siromašnih srca. Ima jedno područje života osobito osjetljivo, na kojem suvremeni hedonistički mentalitet mijenja svoju ljestvicu, a to je područje morala i moralne odnosa. Istinska moralnost društvo podiže, a hedonističko razmišljanje društvo srozava na ljestvici vrijednosti. No, Uskrs daje novu nadu. Uskrs je blagdan vjere, samo iskrenom vjerom čovjek prihvaća Uskrs kao svoje djelovanje i uzor u svome životu. Krist je podnio muku na križu za otkupljenje čovjeka i da u smrtnoj agoniji može izgovoriti jedno od najblagoslovljenijih rečenica koje je ljudsko uho čulo: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”. Iz te je Isusove rečenice vidljivo, put koji traži za nas koji vjerujemo u njega. On traži put opraštanja i ljubavi među ljudima. „Stoga je Uskrs blagdan ljubavi, one iskrene ljubavi koja može otvoriti i najtvrđe ljudsko srce. U izvještaju o Isusovom uskrsnuću čitamo kako je odvaljen teški kamen s grobnih vrata. U ime Uskrsa, odvalimo kamene gromade koje prekrivaju ljudsku dobrotu i ljubav. Poštovani župljani, možda se pitamo na koji način da odvalimo taj kamen s našeg srca. To je tako jednostavno, ali čini se da baš i jednostavne stvari nama postaju preteške. Možemo uzeti za primjer pričuvati djecu prijatelja ili pričuvati unuke, pohoditi starog čovjeka, oprostiti onome koji nas je možda povrijedio, podijeliti tugu sa žalosnima. To su samo neke stvari koje ovog Uskrsa mogu s naših ili tuđih srdaca odvaliti teški kamen. Na kraju svima vama, želim blagoslovljen Uskrs, pun radosti i mira, zdravlja i uspjeha, a najviše poniznog služenja jedni drugima u svagdanjem životu.“

Zahvaljujemo prečasnom Josipu Belaviću, časnim sestrama, ministrantima, zborovima: Zvončići, Kyrie i Salve Regina kao i njihovim voditeljima, te svima koji su na bilo koji način pomogli ljepoti proslave Uskrsa.